|
| By: |
SeminWilly
|
| Mood: |
in love
|
| Date: |
06/28/2007 18:32:12
|
| Music: |
None
|
|
Dok je on sjedio u svojoj stolici i ljuljao se držeći novine u rukama požutjelim od cigareta,ona je heklala neku mustru za koju nije imala pojma kako će na kraju ispasti.Činilo se sve idiličnim u toj maloj kućici ali nekoliko stvari oštrom oku nije moglo izmaći.Prva stvar je bila stara šerpa na sredini stola u kojoj je već davno ohlađen stajao solo-grah.Niko ga nije jeo osim poneke muhe, a njih dvoje su posmatrali ispod oka tu scenu ne reagirajući pri tome čak ni kada je napolju nekakva buka poremetila njihovu tišinu.Druga stvar je bio datum na njegovim novinama koji je pokazivao april,a sada je uveliko august promicao kroz Žepačke ulice.On je nešto izgovarao o tome kako penzije kasne a ona je klimala glavom,savladavajući okuku na svojoj mustri.S vremena na vrijeme bi pogledala Titovu sliku okačenu na zid išaranu crnim tačkicama i puštala bi tihi uzdah, na šta bi on uzvratio istim ali dubljim tonom od njezinog.Uspinjući se do dvanaestice velika kazaljka je umorno otkucavala i pokazivala da će uskoro odzvoniti pet sati poslije podne,a kroz prozor se vidjelo nekoliko starijih ljudi kako se odazivaju na ezan i žure da ne zakasne na podne namaz.Na prozoru je stajala velika vaza sa umjetnim karanfilima crvene boje.Žena je ustala,ostavila svoj rad na fotelju, koja je imala krater od nečije stražnjice na svojoj sredini, i u maloj čašici donijela vode da zalije te crvene karanfile.Opet uzdah.On uzvraća.Dok je ona pokušavala da se vrati u stvarnost brišući masnom krpom još masniji prozor njegovu pažnju je privukla njena bluza koju nije vidio odavno. -U toj si bluzi zajedno samnom sadila borove ponad Tuka '72.! -Otolič sam je našla na čardaku a nisam ni znala što sam gore išla? -Pa ja sam te poslao da vidiš je li se stahor uhvatio na stupicu.Znaš da je Mirha rekla da joj trebamo stupicu vratiti,biva njoj treba. -Da Bog da joj se Izet na nju ufatio,nikad nije dala nešto a da ne prigovori. -Jezik pregrizla, samo kuneš i psuješ k'o kočijaš. -S kim si takav si a ja Bogami imam pravo sarija sam i od tebe i od svih iz komšiluka.Zadovoljno je odbrusila starica svom mužu i vratila se na svoje mjesto koje je po mnogo čemu podsjećalo na gnijezdo neke patke. Njen odmor nakon svakodnevnih aktivnosti je prekinuo tresak koji je podsjećao na eksploziju u daljini.On je ustao i nakon što je vidio kroz prozor odakle je buka došla uhvatio se za glavu i okrenuo se prema starici koja je s naporom ponovo ustala. -On je samo tupo gledao u nju i vidjela se određena doza straha u njegovim očima,a ona je prozborila na slabom arapskom nešto što žene vazda govore kada se desi neko čudo ili kada se iznenade. I dok su se oni ibretili nedaleko od njihove kuće skupila se Žepačka raja na platou isprd Doma kulture gledajući nijemo na krov Doma koji se obrušio na Gradsku kavanu. Ona se našalila na njegov račun: -Ono se moj svekar okrenuo u mezaru pa poremetio i nak' klimav Dom! On je ovu neslanu šalu dočekao namrgođen ali je dodao svoj komentar da njoj ne ostane dužan: -A sjećaš li se ti tvoje koze Brene? -Jah! -E pa i ti si nju muzla sve dok je mogla dati i kap mleka a kada više nije imala hrane i ona se srušila.E tako ti je i naš Dom.Njega svi muzu a niko ga od še'set i neke ne hrani pa ti vidi je'l se on srušio od muke ili od gladi?!? -Bogami on se sruši zbog nas.Kakva nam kultura takav i Dom.
|