|
| By: |
SeminWilly
|
| Mood: |
in love
|
| Date: |
06/28/2007 18:33:43
|
| Music: |
None
|
|
Evo ja sjedim na spomeniku tamo na Lazini i gledam na tek napravljenu stazu pored rijeke Bosne koja ti se proteže od nekadašnjeg hotela ''Balkan'' pa sve do nedavno napravljenog Katoličkog školskog centra, kojeg mnogi tetka zovu ''Žepački harvard''! Staza se doima lijepom i kažu da još će izrasti u pravo šetalište kada postave par klupa i rasvjetu. Već vidim par penzionera kako šetaju i išaretom pokazuju nešto u daljinama. Neki pokazuju na Previlu, neki na mezarluke preko rijeke, ko biva ko će gdje i ko je već gdje ukopan. Ma znaš te penzionerske priče. Ja zatim pogled bacam na kosu moga grada. Friško je ofarbana i podsjeća me na neku gospođu sa lošom frizurom i izblijedjelim pramenovima. Vidim jedan crven pramen posred glave moga grada. Naprosto dreči! To je novi krov Doma kulture i ja nikad ne znam zašto je baš takve boje i još je limeni uz to pa me podsjeća na one kontejnere što su bili popularni u vrijeme UN-a i SFOR-a. Iza crvenkapice, Žepčanka, pokrivena opet limom i to ''kaki'' boje. Idilično nema šta. Ima tu još pramenova, ali jak vjetar puše u, i oko moje čaršije pa ne mogu razaznati sve boje ali uglavnom je siva u prednosti. Sada gledam na crkvu. Sjećam se još one stare, ali draga tetka ovakve nema na daleko. Ima dva velika tornja turundži boje i ističe se ponad drugih objekata u gradu, osim crvenkapice, naravno. Ona tetka, vazda zvoni, osim kada nestane struje i u jednom satu šest puta,pa nekad i dosadi jer ja sam jako blizu nje. Bio sam ja unutra i ogromna je nema šta. Ono čovjek dobije osjećaj da nije u Žepču jer je ovdje sve malo. Sve nam je u jednoj ulici. A ona pravoslavna je isto obnovljena, mislim renovirana jer niko je nije ni dirao. Ja sam imao jednu prijateljicu koja je imala želju ući unutra da vidi ima li onih slika sa svecima koji gledaju na tebe odozgo i nekih zaboravljenih stvari. Pitala se ona ima li tavan u toj crkvi sa starim zaboravljenim stvarima i ja bih je možda nekad i odveo tamo da se nismo razišli. Ah, umalo zaboravih reći da se odavde s Lazine vidi i čaršijska džamija. Sada ima dvije velike munare i k'o fol sahat-kulu pored na džamijskoj kući al' se ne vidi iz daleka koliko je sati na njoj. Tu u toj džamijskoj kući sada ima i jedan restoran. Meni je u toj džamijskoj avliji najljepši šadrvan i ja bih često navečer otišao tamo da sjednem ali im ona gasulhana blizu pa me malo strah. Ama nije mene toliko ni strah nego mi nezgodno da ja tu sjedim i smišljam pjesme a tamo možda leži mrtav čo'jek. Nije red. Eto da ti kažem da nam se napravila i nova pošta ali nikada ne bi rekla da je to pošta jer svima liči na seosku školu, a nekima čak i na štalu onih prijašnjih zadruga. Nisu obnovili onu Trzansku džamiju ali čuo sam da će brzo, samo neće biti ni nalik na onu staru pa mi je malko i žao. Al' ima još ona betonska stolica što je Đevko rahmet mu duši sjedio na njoj. Nema više ni Mahnjače tetka, samo neki drugi ljudi ruše nešto i nadograđuju ili iznose a ona ''Bijela kuća'' od njene uprave je prazna a često vidim i neke žene da stoje pred njom, vele štrajk. Ne znam. Eto, ne bih ti više ništa pisao mater kaže da bi mogla ti i doći al' eto. I čuj još nešto kada ubuduće budeš nešto slala, nemoj slati na adresu Rade Kondić jer je to sada ''Prva ulica'' pa nam se puno pisama vrati. Dosta toga se promjenilo tetka i mi se sada pozdravljamo različito. Jedni kažu sellam, dobar dan, zdravo, a drugi opet bok, hvaljen Isus, osobiti klimoglav. Zato gledaj koga češ kako pozdraviti kada dođeš. I nemoj šoferu govoriti da češ izaći na stanici jer to se kod nas kaže autobuski kolodvor. Ma nema veze ti dođi,a mi čemo se već snaći oko toga svega!
Tvoj Mustafa!
|
